METODOLOGIJE
Drama u obrazovanju (engl. Drama in Education - DiE)
Drama u obrazovanju ili jednostavno drama se odnosi na upotrebu drame kao sredstva obrazovanja. Ova metodologija se najintenzivnije razvija u britanskom i australskom okruženju. Ovaj oblik drame se najčešće koristi u kontekstu dopune školskog nastavnog plana i programa. Može se koristiti u učenju kroz iskustva o bilo kojoj temi: najčešće se koristiti da se uče "dramatični" predmeti kao što su istorija, ali se može koristiti i za učenje matematike. U DiE, akcenat je u procesu istraživanja različite teme kroz dramske konvencije (tehnike). U suprotnosti sa konvencionalnom školskom dramom, DiE često nema za cilj poliranu predstavu za publiku. Umesto toga, nastavnici ili voditelji kroz DiE pokušavaju da ponude "sigurni prostor kako bi se stvorilo značenje kroz pretvaranje" u grupnom procesu učeničkog usmerenja. Stoga, takođe se naziva i proces drama ili pedagoška drama.
Pozorište u obrazovanju (engl. Theatre in Education - TiE)
TiE se odnosi na upotrebu prethodno napisane i uvežbane pozorišne predstave kao sredstva za učenje. TiE predstave obično igraju specijalizovane i profesionalne pozorišne trupe. One su pažljivo dizajnirane tako da upotpune zvanične nastavne planove i programe. Ove predstave su često delimično interaktivne. Alternativno, one će imati prateće materijale, radionice ili vežbe preko kojih učenici mogu dalje da istražuju teme predstave u radionici posle ili pre same predstave ili sa pozorišnom grupom ili odvojeno sa svojim nastavnikom.
Pozorište potlačenih (engl. Theatre of the Oppressed) http://www.theatreoftheoppressed.org/en/index.php
Pozorište potlačenih se prvi put pojavilo u 60-im godinama 20. veka. Brazilski reditelj Augusto Boal i njegove kolege su ga koncipirale kako bi se pomoglo marginalizovanoj latinoameričkoj populaciji u raspravi oko efikasnijih rešenja za probleme sa kojima se u svom preživljavanju suočavaju. Boal je pozorište potlačenih učinio poznatim u Evropi početkom 70-ih, kada je sam sebe prognao u nju. Tamo su se pojavile i druge aplikacije za populaciju koja nije suočena samo sa problemima preživljavanja, već i sa komplikacijama poodmaklog životnog stila (usamljenost, depresija, zagađenja, itd). Dakle, tlačenje, prema Pozorištu potlačenih se može produžiti od većine očigledno ugnjetavačkih društveno-političkih i kulturnih sistema do najfinije psihološke manipulacije. Kao tlačitelj se može definisati bilo ko, ko sprečava nekoga od donošenja svoje želje koja će ga približiti njegovom stvarnom sebi.
Metode pozorišta potlačenih se primenjuju kao interaktivne radionice. Učesnicima se daje sloboda da budu aktivni i kao kreatori pozorišne akcije i kao publika. Boal je izmislio termin spect-actor (od engl. spectator–gledalac i actor–glumac) za one koji napuste položaj gledaoca i intervenišu u pozorišnoj akciji.
Pozorište slika (engl. Image Theatre) http://theforumproject.org/whatisto/imagetheatre/
Pozorište slika je velika zbirka tehnika kroz koje učesnici formiraju slike sa svojim telima. Prva slika je napravljena kako bi prikazala tip ugnjetavanja sa kojim grupa želi da radi. Zatim se “spect-actorsi” pozivaju da intervenišu na prvu sliku i da je menjaju, ili da stvore druge slike koje sadrže predloge o tome kako se predstavlja ugnjetavanje sa kojim se suočavaju. Intervencije koje se dešavaju prate veoma određene faze i dešavaju se uglavnom neverbalno i fizički. U nekim od ovih tehnika prva slika je načinjena od strane učesnika radionice oblikovanjem - "vajanjem" tela drugih učesnika sa njegovim / njenim rukama, bez verbalnih uputstava, dok se intervencije na slici takođe događaju kroz "vajanje".
Forum pozorište (engl. Forum Theatre) http://theforumproject.org/whatisto/forumtheatre/
Forum teatar je oblik interaktivnog pozorišta razvijen od strane brazilskog reditelja Augusta Boala kao deo njegovog metoda participativnog sistema pozorišta pod nazivom "Teatar potlačenih". U Forum teatru, pozorišna grupa prikazuje društveni problem, ili "ugnjetavanje", koje je relevantno publici, ali bez rešenja problema. Tada se publika poziva da istraži rešenja problema kroz delovanje na sceni... Forum teatar se koristi kako bi se, na primer, rešila pitanja poput rasizma, zloupotrebe supstanci, seksualnih predrasuda ili vršnjačkog nasilja / maltretiranja u školi. Njegov cilj je osnaživanje pojedinaca i grupa, "proba za stvarnost".
Zakonodavno pozorište (engl. Legislative Theatre) http://theforumproject.org/whatisto/legislativetheatre/
Zakonodavno pozorište je razvijeno iz Pozorišta potlačenih ili Forum teatra, gde se ove tehnike koriste kao sredstvo u lokalnim ili nacionalnim demokratijama i javnom odlučivanju kako bi se pomoglo ljudima da učestvuju u politici.
Razvojno pozorište / od činjenice do fikcije (engl. Devised Theatre)
Razvojno pozorište se odnosi na bilo koji pozorišni proces, gde je početna tačka bilo šta osim pisanog teksta igre... polazna tačka predstave je činjenica, materijal nastao na temu - istraživanja, novinskog članka, intervjua, TV programa, interneta, itd. Ovaj materijal svoju dramsku formu nalazi kroz kreativan proces grupe. Tehnike Razvojnog pozorišta se često koriste za kreiranje predstava sa mladima o temama koje su oni sami odabrali.
Verbatim pozorište (engl. Verbatim Theatre) http://www.nationaltheatre.org.uk/video/a-guide-to-making-verbatim-theatre
Verbatim pozorište je stvoreno iz intervjua sa stvarnim ljudima o određenoj temi. Nakon što su intervjui završeni, dramaturg isprepliće različite intervjue za izgradnju dramatičnog scenarija. Ovaj oblik pozorišta okuplja različite priče koje stvaraju dijalog koji je ličan i moćan. Intimnost koje verbatim pozorište stvara omogućuje publici da iskuse karaktere kao da direktno razgovaraju s njima.
Fizičko pozorište (engl. Physical Theatre)
Kada se radi o fizičkom pozorištu, naglasak je stavljen na punoj upotrebi izražajnih sredstava glumačkog tela i glasa. Takođe, postoji naglasak na tome kako se ta sredstva koriste u komunikaciji i interakciji s partnerima koji deluju, pa čak i sa publikom. To znači da fizička gluma ne reprodukuje govor i pokret koji će nas podsećati na svakodnevna ponašanja. Umesto toga, fizička pozorišna predstava će koristiti jedan ili više načina ekspresionističkog izvođenja, kao što su maske, mimika, ples, različiti načini stilizovanog pokreta, akrobacija, klauniranje, Commedia Dell Arte, lakrdijaška glumačka komedija, itd. Termin "fizički teatar" je takođe rezervisan za predstave bez izgovorenog teksta u kojem je gluma i dalje realna, ili blizu realnog stila. Azijska pozorišna tradicija, poput indijskog Kathakalija, Kineske opere, japanskog Kabuki i No pozorišta su uticali na učenje fizičkog teatra na Zapadu, jer su postavili glumca i njegov zanat u centar njihovih predstava. Razvoj fizičkog teatra u svetu je neodvojiv od razvoja eksperimentalnog pozorišta (tražiti opise predstava u režiji Grotowskog, Barbe, Mnouskine, Brooka).
Drama u obrazovanju (engl. Drama in Education - DiE)
Drama u obrazovanju ili jednostavno drama se odnosi na upotrebu drame kao sredstva obrazovanja. Ova metodologija se najintenzivnije razvija u britanskom i australskom okruženju. Ovaj oblik drame se najčešće koristi u kontekstu dopune školskog nastavnog plana i programa. Može se koristiti u učenju kroz iskustva o bilo kojoj temi: najčešće se koristiti da se uče "dramatični" predmeti kao što su istorija, ali se može koristiti i za učenje matematike. U DiE, akcenat je u procesu istraživanja različite teme kroz dramske konvencije (tehnike). U suprotnosti sa konvencionalnom školskom dramom, DiE često nema za cilj poliranu predstavu za publiku. Umesto toga, nastavnici ili voditelji kroz DiE pokušavaju da ponude "sigurni prostor kako bi se stvorilo značenje kroz pretvaranje" u grupnom procesu učeničkog usmerenja. Stoga, takođe se naziva i proces drama ili pedagoška drama.
Pozorište u obrazovanju (engl. Theatre in Education - TiE)
TiE se odnosi na upotrebu prethodno napisane i uvežbane pozorišne predstave kao sredstva za učenje. TiE predstave obično igraju specijalizovane i profesionalne pozorišne trupe. One su pažljivo dizajnirane tako da upotpune zvanične nastavne planove i programe. Ove predstave su često delimično interaktivne. Alternativno, one će imati prateće materijale, radionice ili vežbe preko kojih učenici mogu dalje da istražuju teme predstave u radionici posle ili pre same predstave ili sa pozorišnom grupom ili odvojeno sa svojim nastavnikom.
Pozorište potlačenih (engl. Theatre of the Oppressed) http://www.theatreoftheoppressed.org/en/index.php
Pozorište potlačenih se prvi put pojavilo u 60-im godinama 20. veka. Brazilski reditelj Augusto Boal i njegove kolege su ga koncipirale kako bi se pomoglo marginalizovanoj latinoameričkoj populaciji u raspravi oko efikasnijih rešenja za probleme sa kojima se u svom preživljavanju suočavaju. Boal je pozorište potlačenih učinio poznatim u Evropi početkom 70-ih, kada je sam sebe prognao u nju. Tamo su se pojavile i druge aplikacije za populaciju koja nije suočena samo sa problemima preživljavanja, već i sa komplikacijama poodmaklog životnog stila (usamljenost, depresija, zagađenja, itd). Dakle, tlačenje, prema Pozorištu potlačenih se može produžiti od većine očigledno ugnjetavačkih društveno-političkih i kulturnih sistema do najfinije psihološke manipulacije. Kao tlačitelj se može definisati bilo ko, ko sprečava nekoga od donošenja svoje želje koja će ga približiti njegovom stvarnom sebi.
Metode pozorišta potlačenih se primenjuju kao interaktivne radionice. Učesnicima se daje sloboda da budu aktivni i kao kreatori pozorišne akcije i kao publika. Boal je izmislio termin spect-actor (od engl. spectator–gledalac i actor–glumac) za one koji napuste položaj gledaoca i intervenišu u pozorišnoj akciji.
Pozorište slika (engl. Image Theatre) http://theforumproject.org/whatisto/imagetheatre/
Pozorište slika je velika zbirka tehnika kroz koje učesnici formiraju slike sa svojim telima. Prva slika je napravljena kako bi prikazala tip ugnjetavanja sa kojim grupa želi da radi. Zatim se “spect-actorsi” pozivaju da intervenišu na prvu sliku i da je menjaju, ili da stvore druge slike koje sadrže predloge o tome kako se predstavlja ugnjetavanje sa kojim se suočavaju. Intervencije koje se dešavaju prate veoma određene faze i dešavaju se uglavnom neverbalno i fizički. U nekim od ovih tehnika prva slika je načinjena od strane učesnika radionice oblikovanjem - "vajanjem" tela drugih učesnika sa njegovim / njenim rukama, bez verbalnih uputstava, dok se intervencije na slici takođe događaju kroz "vajanje".
Forum pozorište (engl. Forum Theatre) http://theforumproject.org/whatisto/forumtheatre/
Forum teatar je oblik interaktivnog pozorišta razvijen od strane brazilskog reditelja Augusta Boala kao deo njegovog metoda participativnog sistema pozorišta pod nazivom "Teatar potlačenih". U Forum teatru, pozorišna grupa prikazuje društveni problem, ili "ugnjetavanje", koje je relevantno publici, ali bez rešenja problema. Tada se publika poziva da istraži rešenja problema kroz delovanje na sceni... Forum teatar se koristi kako bi se, na primer, rešila pitanja poput rasizma, zloupotrebe supstanci, seksualnih predrasuda ili vršnjačkog nasilja / maltretiranja u školi. Njegov cilj je osnaživanje pojedinaca i grupa, "proba za stvarnost".
Zakonodavno pozorište (engl. Legislative Theatre) http://theforumproject.org/whatisto/legislativetheatre/
Zakonodavno pozorište je razvijeno iz Pozorišta potlačenih ili Forum teatra, gde se ove tehnike koriste kao sredstvo u lokalnim ili nacionalnim demokratijama i javnom odlučivanju kako bi se pomoglo ljudima da učestvuju u politici.
Razvojno pozorište / od činjenice do fikcije (engl. Devised Theatre)
Razvojno pozorište se odnosi na bilo koji pozorišni proces, gde je početna tačka bilo šta osim pisanog teksta igre... polazna tačka predstave je činjenica, materijal nastao na temu - istraživanja, novinskog članka, intervjua, TV programa, interneta, itd. Ovaj materijal svoju dramsku formu nalazi kroz kreativan proces grupe. Tehnike Razvojnog pozorišta se često koriste za kreiranje predstava sa mladima o temama koje su oni sami odabrali.
Verbatim pozorište (engl. Verbatim Theatre) http://www.nationaltheatre.org.uk/video/a-guide-to-making-verbatim-theatre
Verbatim pozorište je stvoreno iz intervjua sa stvarnim ljudima o određenoj temi. Nakon što su intervjui završeni, dramaturg isprepliće različite intervjue za izgradnju dramatičnog scenarija. Ovaj oblik pozorišta okuplja različite priče koje stvaraju dijalog koji je ličan i moćan. Intimnost koje verbatim pozorište stvara omogućuje publici da iskuse karaktere kao da direktno razgovaraju s njima.
Fizičko pozorište (engl. Physical Theatre)
Kada se radi o fizičkom pozorištu, naglasak je stavljen na punoj upotrebi izražajnih sredstava glumačkog tela i glasa. Takođe, postoji naglasak na tome kako se ta sredstva koriste u komunikaciji i interakciji s partnerima koji deluju, pa čak i sa publikom. To znači da fizička gluma ne reprodukuje govor i pokret koji će nas podsećati na svakodnevna ponašanja. Umesto toga, fizička pozorišna predstava će koristiti jedan ili više načina ekspresionističkog izvođenja, kao što su maske, mimika, ples, različiti načini stilizovanog pokreta, akrobacija, klauniranje, Commedia Dell Arte, lakrdijaška glumačka komedija, itd. Termin "fizički teatar" je takođe rezervisan za predstave bez izgovorenog teksta u kojem je gluma i dalje realna, ili blizu realnog stila. Azijska pozorišna tradicija, poput indijskog Kathakalija, Kineske opere, japanskog Kabuki i No pozorišta su uticali na učenje fizičkog teatra na Zapadu, jer su postavili glumca i njegov zanat u centar njihovih predstava. Razvoj fizičkog teatra u svetu je neodvojiv od razvoja eksperimentalnog pozorišta (tražiti opise predstava u režiji Grotowskog, Barbe, Mnouskine, Brooka).